Savjeti se crpe iz riznice poslanstva Muhammeda s.a.w.s., te se prenosi između ostalog da je Poslanik s.a.w.s. rekao:

“Ako se jedan čovjek bavi onim što ga ne zanima i što njemu ne pripada, to je najsigurniji znak da je Allah digao Svoju milost sa njega i da mu ne pomaže više. Onaj koji utroši makar jedan čas svoga života onamo gdje ne treba i gdje nije namijenjen, dostojan je svake nesreće. Tko pak poživi četrdeset godina, a dobra mu djela ne prevagnu hrđava, neka je pripravan za džehennem!”

Ovaj savjet je dovoljan učenima.

Savjet je nešto vrlo lahko i jednostavno. Primiti savjet, međutim, nije lahko, a naročito onima koji se povode za svojim strastima, jer su zabranjene stvari obljubljene i prirasle uz ljudska srca.

Slično je i s onima koji traže službenu znanost, to jest uče da bi došli do položaja i do ovozemnog bogatstva i raznovrsnih uživanja. Ovakvi misle da je nauka sama po sebi spas i sreća i da učenost isključuje rad i borbu. To je uvjerenje i mišljenje neznalica.

Bože, Tebi hvala. Ovi bijednici ne znaju da nauka bez rada ne daje nikakve koristi i da oni s tom svojom zabludom rade protiv sebe. Muhammed s.a.w.s u tom smislu kaže: “Najviše će biti kažnjem onaj koji senije koristio svojim znanjem.”

Priča se da je netko vidio u snu Džunejda i pitao ga kako je, na što mu je on odgovorio: “Otišle su riječi i nestalo je znakova. Jedino sam se okoristio djelima i rekatima koje sam obavljao u dubokoj noći.”

Nemojo biti bez posla, niti raditi beskorisne poslove. Posigurno znajmo da samo nauka ne koristi. Ona je slična čovjeku koji drži u rukama deset indijskih sablji i naoružan je još i drugim naročitim oružjem, a uz to je i pravi borac i junak. Što misliš, ako bi na ovakvog junaka navalio lav, da li bi ga mogao odbiti bez upotrebe oružja? Sigurno je da bi lav rastrgao ovog čovjeka, ako ne bi upotrijebio oružje. Isti je slučaj i sa naukom. Čovjek može znati i naučiti hiljadu pitanja (mes’ela), ali od toga neće imati nikakve praktične koristi sve dok ne bude radio i udesio svoj život prema svom znanju. Još jedan primjer: lijek ne može pomoći bolesniku sve dok se ne upotrijebi:

Da si mjerio dvije hiljade litara vina,

ne bi se opio dok ga ne bi popio.

Ti možeš učiti stotinama godina i sakupiti na hiljadu djela, a da ipak ne zaslužiš Božju milost. Milost Allahova zaslužuje se samo radom. Svemogući s.w.t. veli:

“Čovjeku pripada samo ono što zasluži svojim radom.”
“Tko želi da jednog dana stane pred Allaha i da Mu položi račun, neka čini dobra djela!”
“Svatko će biti nagrađen prema djelima. Vjernici koji čine dobro bit će nagrađeni džennetom i u njemu će vječno ostati ne tražeći nikakve promjene.”
“A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno loše proći; ali oni koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u džennet ući.”

Allahov poslanik Muhammed s.a.w.s. je rekao: “Islam se sastoji od pet temeljnih dužnosti: Kelimei-šehadeta (tvrditi i svjedočiti da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik), namaza, zekata, posta i hadža.” Tri su elementa islamskog vjerovanja: jezikom ga očitovati, srcem potvrditi, a ostalim dijelovima tijela kroz rad manifestirati.

Dokazi djela se ne mogu izbrojati. Istina, čovjek zadobija džennet Allahovom dobrotom i plemenitošću, ali tek poslije pripreme koja se sastoji iz pokornosti i ibadeta Allahu s.w.t., jer “milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.”

Da je rad sastavni dio imana potvrđuje bezbroj drugih dokaza. Hasan el Basri veli: “Allah će na Sudnjem danu reći Svojim robovima: ‘Ulazite u džennet po Mojoj milosti i podijelite ga međusobno prema svojim djelima!”

Samo ako budemo radili bit ćemo i  nagrađeni.

Allah s.w.t u svetom Kuranu kaže: “Tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku.  Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Allahu na emanet

Izdvojeno iz: „EJJUHEL-VELED”, Muhammed El Gazali